Bortex Grupa koja je u porodičnom vlasništvu (ime je anagram od ‘Borg’ i ‘textiles’) izrađuje odeću još od 1964. godine. Osnivač Salvatore ‘Sunny’ Borg je pokrenuo firmu, specijalizovanu za muška odela, jakne i pantalone, ali je takođe poznat po proizvodnji za druge marke i krojače i za razne poznate kupce i kupce visokog profila iz celog sveta. Porodica Borg je pokrenula Gagliardi na osnovu nadimka i životne priče osnivača…

Salvatore Gagliardi je oduvek želeo da vidi svet. Međutim, kako su se prvi udaljeni nagoveštaji rata približavali, kao mladić se pridružio vojnim redovima, željan da doprinese očuvanju svojih voljenih mediteranskih ostrva.

Sa veoma tankim svežnjem novčanica u novčaniku, nekoliko penija u džepu, ruksakom na leđima, krenuo je putem svoje sudbine zajedno sa nekoliko stotina drugih mladih ljudi, ukrcanih na vojni kamion koji je vozio neravnim putevima prema kasarnama koje će biti njihov dom u mnogim narednim mesecima.

Migoljio se u svojoj novoj uniformi, uveravajući se da je sve u redu, kako ga je majka oduvek učila. “Biti poštovan počinje od načina na koji se oblačiš,” je bio njen moto.

Komandant zadužen za njegov bataljon mora da je imao majku koja deli istu ideologiju i izgledalo je da je uzeo k srcu isti moto. Salvatore je zavidno posmatrao čovekove perfektno ispeglane pantalone, besprekornu majicu i jaknu, praveći mentalnu zabelešku da sledeći put ispegla svoje pantalone malo bolje.

Osnivač Gagliardi brenda Salvatore ‘Sunny’ Borg

Vojno iskustvo se za njega pokazalo kao ono koje otvara oči. Naučio je mnogo, posmatrajući sve i  bilo šta što je izgledalo vredno posmatranja.

Svoja prva putovanja iskusio je u obližnjoj Italiji, i učio je brzo. Na kraju je iskoristio svoje prirodno samopouzdanje i entuzijazam da se izdvoji iz gomile, vešto odmeravajući snagu među činovima dok je njegov urođeni instikt lidera dolazio u prvi plan.

Njegove veštine su se znalački manifestovale tokom Savezničke invazije Italije 1943. godine, kada je već komandovao protivavionskom baterijom koja je efikasno oborila talas za talasom napada neprijateljskih aviona. Zbog svoje veštine dobrog gađanja Salvatore je brzo zaradio nadimak ‘Slepi strelac’, nadimak u šali podržan njegovim tvrdnjama da je uvek pucao vezanih očiju!

Nije samo Salvatore-ova zarazna ličnost i dobroćudni temperament, već i njegova poniznost i oštroumnost ono što mu je pomoglo da stekne poštovanje svojih ljudi i postao je nešto poput poznate ličnosti u okviru vojnih i društvenih krugova.

Nazvan ‘ratnim herojem’ zbog svog nesebičnog i primerenog rada u ratu, kada je rat bio završen, Salvatore je uživao u novostečenoj slavi i život ga je dobro tretirao. ‘Il Gagliardi’ kako su ga svi njegovi prijatelji od milja zvali, bio je zanesen svojom prilikom da se istankne iz gomile na više od jednog načina. Došlo je vreme za neka ležernija putovanja, mada je i dalje pažljivo posmatrao industrijsko i ekonomsko oživljavanje Italije gde je proveo većinu vremena neposredno nakon rata.

Salvatore je svakako cenio ‘la bella vita’ i bio je vrlo strastven po pitanju finijih stvari u životu

Salvatore je naučio da ceni ‘la bella vita‘ koji su italijani uvek uvažavali, životni stil koji je iskusio lutajući ulicama Rima, Firence i Milana do samog vrha Italije. Salvatore je otkrio finije stvari u životu, posmatrao način na koji su se muškarci oblačili i zavidao finesama njihovog odevanja, eleganciji njihovog hoda. Brzo je ojačao svoju odlučnost o tome kako su se dobro obučeni uvek izdvajali iz gomile.

Vraćajući se kući preko juga Italije koji ga je vodio kroz sva najotmenija mesta, Salvatore je naučio da ceni lakoću i svežinu italijanske mode i način na koji su je italijani nosili.

Posebno je bio obuzet svetom Kaprija, luksuznošću i beskrajnim samopouzdanjem sa kojim su se ponašale osobe na ovom ostrvu, poznatom po gomili koju je privlačilo. Nije stvar bila samo u načinu na koji su ljudi živeli svoje živote, novim skupim automobilima ili boemskim kućama. Činilo se da boje ostrva odskaču neverovatnom snagom, dozvoljavajući duhu da bude posebno razdragan, svakog dana.

Tokom ovog perioda, Salvatore se takođe mogao pronaći kako provodi vreme u kazinima San Rema ili na regatama u Đenovi, uživajući u glamuroznom životnom stilu, ali najviše od svega nadoknađujući vreme izgubljeno tokom sumornih i represivnih ratnih godina.

Salvatore je uskoro sklopio poznanstva među višim ešalonima italijanskog društva; njegov upečatljiv dobar izgled i inteligencija su ga razlikovali od ostalih i posejali seme za nastavak njegovog uspeha. Dok se ulazio u ove društvene krugove, bio je dalje oduševljen važnošću ‘la bella figura’: naizgled bez napora, izoštrena elegancija Italijana koja je još uvek i danas centralni deo njihove kulture.

Primetio je kako su muškarci pokušavali da imitiraju sve velike face velikog ekrana, inspirisani Novim Izgledom ’50tih koji je podsticao njihove partnerke da se oblače sa više stila, na koji su prethodno uticale restrikcije post ratne racionalizacije. Na ličnom nivou, Salvatore je počeo da investira u niz poručenih odela, bolje razumevajući prirodu italijanske krojačke tradicije: potrebu za jednostavošću, tačnošću i elegancijom.

U jednom trenutku nakon povratka kući, Salvatore je postao nemiran i osetio je potrebu da ostvari svoju životnu želju da plovi morima. Do tada, godina je bila 1950 i Salvatore je iskoristio priliku da se priključi Britanskoj trgovačkoj mornarici.

Mesecima na moru i trgujući za zemljama daleko od svoje, Salvatore je naučio da bude odličan preduzetnik. Kupujući u jednoj a prodajući u drugoj luci, bio je efikasan način za zarađivanje novca. Od razmene cigareta u kantini, do kupovine i prodaje putera, Salvatore je vežbao svoj prirodni talenat za poslvanje, odlučan da izvuče najbolje iz svake situacije.

Smatran jednim od najbolje obučenih mornara na odsustvu, ‘Il Gagliardi’ bi se mešao sa lokalnim stanovništvom, učio delove jezika i tradicije i posmatrao navike i stil. Bio je zanesen Indijom i i stalno je pohodio tezge indijskih pijaca prekrivene egzotičnim i retkim tkaninama u svim duginim bojama, uvek se trudeći da mu odela budu skrojena od strane britanksih krojača koje je uvek mogao da pronađe u luci.

Dok je bio stacioniran u Australiji dugih šest meseci dok je brod kojim je plovio bio na održavanju, Salvatoreu je predstavljena merino vuna i njeni jedinstveni kvaliteti. Vremenom merino vuna postaje jedna od ključnih tkanina koju je koristio više puta u svojim krojačkim kolekcijama.

Kući, na njegovom mediteranskom ostrvu, Salvatore je znao da je došlo vreme da se skrasi. Odlučio je da krene napred i započne biznis u svetu mode. To je bila prava stvar u pravo vreme i njegova izdržljivost je značila da naporan rad nije nešto čega se bojao. 

Njegova vizija je bila da stvori sopstveni brend muške garderobe. Nije bio krojač, ali je znao mnogo o odeći, i bio je odlučan da dovede kvalitetnu mušku modu masama. Njegove kolekcije muške garderobe zasnivali bi se samo na najfinijim stvarima u životu, i dok je želeo da ponudi fer cene i dobar kvalitet, insistirao je na tome da će se muškarci koji nose njegovu garderobu bez napora izdvojiti iz gomile zato što će biti izuzetno dobro obučeni i izuzetno ugledni. Uostalom, zar to nije ono što ga je mama učila?

                 Tri generacije Gagliardi-ja – Salvatore (poznat kao Il Gagliardi), njegov sin Peter i unuk Samuel